Jezik hrane

Poznajete li jezik hrane? Zapravo svi poznajemo jezik hrane, međutim većina ljudi toga nije svjesna. Prije nego odlučite otići u novi restoran provjeravate li ocjene i recenzije gostiju koji su ga već posjetili? Većina nas odabrat će restoran koji ima najviše pozitivnih komentara i recenzija, te onaj koji nam je netko preporučio. Kako bi opisali iskustvo koje smo doživjeli u restoranu koji smo posjetili, često prilikom pisanja recenzija koristimo vrlo živopisne riječi. Te riječi koje koristimo govore o našoj psihologiji gotovo jednako kao i o samom jelu. Odnosno ono što smo napisali otkriva našu psihu, naše financijsko stanje i društveni status.

Na Sveučilištu Stanford i Carnegie Mellon provedeno je istraživanje koje je obuhvatilo 900 000 recenzija napisanih za 6 000 restorana. Kako bi bilo vrlo dugotrajno i zahtjevno čitati tolike recenzije, korištene su tehnike računalne lingvistike, odnosno program koji automatski ispisuje broj riječi, složenost, te broj ponavljanja određenih riječi kao što su neke zamjenice, imenice ili pridjevi.

Rezultati istraživanja pokazali su da kada bi ljudi napisali recenziju koju su označili s 1 zvjezdicom upotrebljavali bi iste riječi koje se koriste kada se spominje tragedija ili kada su žrtva traume, koristeći riječi poput ”mi” i ”nas” (”Čekali smo 15 minuta prije nego je netko došao uzeti našu narudžbu”, ”Zanemarili su nas”), odnosno recenzije koje uopće ne spominju hranu i atmosferu, već samo osobnu interakciju koju su doživjeli u restoranu.

Zanimljiva je bila upotreba riječi ovisno o cjenovnom rangu restorana. Tako su za skupe restorane ljudi pisali dugačke recenzije koristeći višesložne riječi kao ”proporcionalan”, ”raskošan” i ”pretenciozan”, kako bi pokazali svoju profinjenost i dobro obrazovanje. Jedemo hranu u restoranima visoke klase ne samo zbog toga što je hrana ukusna, već da pokažemo kako smo i sami viši društveni sloj, te sukladno tome napišemo takvu recenziju. Također, u pozitivnim recenzijama za skupe restorane ljudi su skloni upotrebljavati metafore seksualnog ili senzualnog užitka govoreći o ”orgazmičkoj tjestenini”, ”zavodničkim školjkama”, kolaču koji je ”kremast i zamaman”, kao i ”vrlo slasnim i sočnim rebarcima” kako bi pokazali svoju senzualnu i hedonističku stranu. S druge strane, u pozitivnim recenzijama jeftinijih restorana korištene su metafore ovisnosti ili droga (”krilca su toliko opojna, ”želim tu pizzu upravo sada”).

Ljudi često hranu koja nutritivno nije dobra za nas tretiraju kao drogu, žudimo za njom i ovisni smo o njoj, svjesni da je loša, no istovremeno okrivljujemo hranu, a ne sebe što smo pojeli grickalice ili slatkiše jer ”kolač je toliko dobar i zarazan da ne možeš pojesti samo jedan”, tako da je zapravo kriv kolač, a ne mi. To je zbog toga što smo svjesni da hrana za kojom ”žudimo” nije povrće, i nije hranjiva i zdrava, pa osjećamo krivicu dok je konzumiramo, što je još izraženije kod ženske populacije.

Hrana ima vrlo snažan učinak na nas kako psihički, tako i emocionalno. Obratite pažnju kako o određenoj hrani govorimo pozitivno i lijepo, o nekoj s manje entuzijazma i zadovoljstva, dok za neku hranu i jela reagiramo negativnim mišljenjem i komentarima. Sve navedeno se također može vidjeti u našem govoru tijela za vrijeme jela. Dakle uistinu svi poznajemo jezik hrane i svakog dana ga koristimo, samo toga nismo svjesni.

jezik hrane

2018-10-01T16:14:16+00:00June 19th, 2018|