Razvoj prevođenja

Suvremeni prevoditelji uživaju u prednostima modernog svijeta, tehnologiji, e-pošti, CAT alatima, alatima za strojno prevođenje te naravno, kavi. Industrija prevođenja je trenutačno na razini na kojoj nije nikada bila.
No kako je prevođenje izgledalo u svojim začecima? Tko su bili prvi prevoditelji, i kako su nas doveli do struke koja postoji danas?

Prvi dokazi o prevođenju kojima raspolažemo vezan je, naravno, uz pojavu pisma u drevnoj Mezopotamiji oko 3200 pr. N.e., kad su se glinene pločice rabile u jednostavne administrativne svrhe kao što su vođenje računa o brojevima vreća žita, životinjama itd. Naš prvi konkretni primjer pisanog prijevoda javlja se 1200 godina kasnije, kad je poznati Ep o Gilgamešu preveden na jugozapadne azijske jezike.

Zabava i praktična komunikacija nisu bile najveće vodilje ranih prijevoda, već je to bila religija. Religija je stoljećima bila jedan od glavnih pokretača pisanih djela i međujezične komunikacije. Prvi značajan prijevod, i prva potvrđena pojava prevođenja u suradnji više osoba bio je primjer skupine od 70 židovskih učenjaka negdje između 3. i 1. stoljeća pr. n.e. u Aleksandriji u Egiptu, koji su preveli skup spisa Staroga Zavjeta poznat kao Septuaginta na rani koine (biblijski) grčki jezik. Raspršene židovske skupine zaboravile su hebrejski jezik, jezik svojih predaka, te su imale potrebu za tekstovima na jeziku koji je većina mogla razumjeti i čitati. Septuaginta je postala izvorni tekst za kasnije prijevode na latinski, koptski, armenski, gruzijski i druge jezike.

U vrijeme Rimskog carstva započela je i debata o prevođenju, treba li prevoditi „smisao za smisao“ ili „riječ za riječ“ Osoba koja je stvorila izraz „smisao za smisao“ bio je upravo svetac zaštitnik prevođenja, Sv. Jeronim. Jeronim je u 4. stoljeću stvorio Vulgatu, Bibliju na latinskom jeziku. Tijekom prijevoda biblije, izjavio je da prevoditelju valja prevoditi „ne riječ za riječ, već smisao za smisao“ (“non verbum e verbo sed sensum de sensu”). Vulgata je stoljećima bila predložak koji je Rimska katolička crkva rabila u svojim obredima, iako je danas dobro poznato da tekst vrvi krivim prijevodima i pogrešno protumačenim frazama.
Svetac zaštitnik prevoditelja baš i nije dobro preveo svoj tekst.

U Aziji je širenje budizma dovelo do velikih dugotrajnih projekata prevođenja koji su trajali više od tisuću godina. Primjerice, kineski redovnik Xuanzang navodno je preveo 74 toma budističkih spisa koji su došli iz Indije u Kinu 645. godine. Arapski su narodi poduzimali velike napore u prevođenju. Nakon pokoravanja grčkog svijeta, stvarali su arapske inačice njegovih filozofskih i znanstvenih djela. U Srednjem vijeku, prijevodi nekih od ovih arapskih inačica izdani su na latinskom jeziku, uglavnom u Cordobi u Španjolskoj. Latinski prijevodi grčkih i izvornih arapskih djela s područja znanosti i kulture značajno su unaprijedili su europsku znanost i kulturu.

Geoffrey Chaucer bio je jedan od prvih pisaca koji su prevodili stranu književnost na svakodnevni engleski, čime je stvorena osnovica za bogatu književnu tradiciju. On i drugi tadašnji „prevoditelji“ nisu smatrali bitnim preciznost prijevoda i pridržavanje izvornom tekstu.

U srednjovjekovnoj je Europi latinski je jezik bio lingua franca zapadnog učenog svijeta. Prijevodi Biblije su u tome zauzimali poseban položaj. Iako je Vulgata bila predložak za većinu naknadnih Biblija, pitanje je ponovno postalo kontroverzno kad je Protestantska reformacija pokrenula prevođenje Biblije na lokalne europske jezike – što je bio jedan od čimbenika za odvajanje Protestantske Crkve, zbog razlika u sadržaju i značenju ključnih paragrafa i dijelova tekstova. Sam Martin Luther smatra se prvim Europljaninom koji je izjavio da osoba može zadovoljavajuće prevoditi samo na svoj vlastiti jezik; tvrdnja koja je i danas dio teoretskih rasprava o prevođenju.

Naglasak na preciznost i ispravno prevođenje kakav imamo danas stavljen tek početkom viktorijanskog razdoblja. Devetnaesto je stoljeće dovelo nove standarde preciznosti i stila. J.M. Cohen, autor unosa o prevođenju u enciklopediji „Encyclopedia Americana“ (1986.) rekao je da je praksa postala da je bitan „tekst, samo tekst i ništa osim teksta“.

Iako je industrijalizacija dovela do formalizacije prevođenja u poslovne svrhe, ipak su najveću revoluciju u prevođenje doveli Internet i strojno prevođenje. Prevođenje je danas akademska disciplina koja uključuje brojna područja (komparativna književnost, informacijske znanosti, povijest, lingvistika, filologija, filozofija, semiotika, terminologija) te se sve više javlja potreba za specijalizacijom prevoditelja za područja (pravo, ekonomija, medicina, znanost, književnost…)

RAZVOJ PREVOĐENJA KROZ POVIJEST

2018-10-01T16:19:17+00:00May 25th, 2017|