Donosimo pregled nekih zanimljivih jezika koji su drugi po zastupljenosti u određenim državama. To su jezici koji nisu službeni jezici te države, ali i dalje imaju velik broj govornika iz više razloga.
Neki jezici imaju status drugog jezika zbog blizine drugih država. U Brazilu je najpopularniji drugi jezik španjolski, zbog toga što je okružen državama u kojima se govori španjolski. Sličan je slučaj s Japanom, gdje se govori korejski, Izraelom gdje se govori arapski, pa i našim prostorima. U Hrvatskoj primjerice srpski jezik koriste pripadnici najveće nacionalne manjine u državi. U Srbiji se govori mađarski, osobito u Vojvodini gdje je velika mađarska populacija.
Neki se jezici koriste kao drugi jezik zbog prošlosti kolonizacija tih prostora. Takav je slučaj s Kubom, gdje se govori i francuski patois, lokalni jezik koji se razlikuje od standardnog francuskog jezika. U Haitiju se također koristi francuski, a čak je i službeni jezik, haićanski kreolski, zapravo mješavina francuskog jezika i brojnih zapadnoafričkih, centralnoafričkih i arapskih jezika i narječja te portugalskog, španjolskog i engleskog jezika. U Libiji se govori talijanski zbog toga što je 1912. postala talijanskom kolonijom. Grenland je dugo bio danska kolonija te se zbog toga tamo danas govore danski, farski, islandski i norveški.
Neki se jezici u određenim državama govore stoljećima kao jezici urođenih naroda i etničkih skupina. Iako nisu službeni, i dalje uživaju visok status i imaju veliki broj govornika. Tako je, primjerice, u Meksiku s jezikom Nahuatl, u Peruu s kečuanskim jezikom, u Venezueli i Kolumbiji s jezikom Wayuu. Također, U Nikaragvi se govori Miskito, na Madagaskaru malgaški, a Rusija ima veliku populaciju govornika tatarskog jezika. Slično je i s Novim Zelandom, gdje mnogo ljudi govori maorski.
Zanimljiva pojava oko jezika u posljednje vrijeme dolazi zbog trendova migracija i iseljavanja stanovništva jedne države u drugu zbog posla i boljih uvjeta života. Najpopularniji drugi jezik u SAD-u je španjolski, gdje ga govori oko 50 milijuna ljudi. U Australiji se govori mandarinski kineski, a u Njemačkoj se govori turski. To odražava velik broj ljudi koji su se odselili u te države i sad predstavljaju neke od najvećih etničkih manjina u tim državama. To su, naravno, politički osjetljiva pitanja. Slične su situacije u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je drugi najpopularniji jezik postao poljski, i Saudijskoj Arabiji, gdje se začudo govori Tagalog, jezik Filipina, zbog toga što se velik broj Filipinaca seli u državu radi rada u uslužnom sektoru.
