Prevođenjem su se izvorno bavili bilingvalni pojedinci sa znanjima o specijaliziranim temama. To su uglavnom bili profesionalci koji su se prevođenjem o svojim temama interesa bavili kao sporednom djelatnošću. Liječnici su prevodili medicinske tekstove, akademici su prevodili književne tekstove itd.

Kasnije, profesionalizacija prevoditeljstva kao djelatnosti dobila je veliki poticaj u 90im godinama prošlog stoljeća nakon digitalne revolucije, koja je u prevođenju omogućila razvoj brojnih tehnologija i prevoditeljskih alata koji olakšavaju i poboljšavaju kvalitetu prevođenja. Jedan od najvažnijih takvih alata su prijevodne memorije (translation memories – TM). Osim što prevoditelju omogućava veću produktivnost, brži rad i manje vremena posvećenog istraživanju teme, prijevodne memorije omogućavaju dosljednost i ujednačenost teksta i terminologije, ne samo kroz unutarnju dosljednost kroz jedan prijevod, već i kroz čitav niz tematski povezanih tekstova.

Prijevodna memorija je lingvistička baza podataka koja kontinuirano pohranjuje prijevode prevoditelja dok radi, kako bi ih mogao iskoristiti za neku buduću uporabu. U neku ruku, ona je nusproizvod stvarnog procesa prevođenja teksta.

Njena je svrha omogućiti prevoditeljima korištenje prethodnih prijevoda slične ili iste tematike. Temelji se na sofisticiranoj bazi podataka koja „pamti“ što je prevoditelj ranije preveo te rabi to znanje kako bi olakšala prevoditelju prevođenje budućih tekstova.

Bez prijevodnih memorija koje pohranjuju sadržaj za buduću ponovnu uporabu, prevoditelj bi morao stalno ponovno prevoditi iste rečenice. To može usporiti proces prevođenja te ugroziti i kvalitetu prevoditeljeva rada.

Prijevodne memorije temelje se na konceptu izvorne rečenice i ciljne rečenice. Kako prevoditelj prevodi segmente teksta ili rečenice, tako se one u parovima izvornika i prijevoda pohranjuju u prijevodnu memoriju. Kasnije, ako se u tekstu pojavi slična ili identična rečenica, prijevodna je memorija prepozna i izvuče iz svoje baze podataka pohranjeni odgovarajući prijevod.

Kad prijevodni alat s prijevodnom memorijom naiđe na novi segment teksta, pretražuje kroz bazu podataka i traži slične segmente. Svakom potencijalnom unosu dodjeljuje postotak sličnosti s neprevedenim segmentom te prevoditelju prikazuje rezultate koji su iznad određenog praga sličnosti. Primjerice, segment iz prijevodne memorije koji se prikazuje s 99% sličnosti najvjerojatnije je identičan neprevedenom segmentu, s potencijalnim razlikama tek u velikim i malim slovima ili interpunkciji. Segment s 65% sličnosti najvjerojatnije ima tek neke slične fraze ili dijelove rečenice te zahtijeva značajne izmjene u prijevodu. Takvi se rezultati koji djelomično odgovaraju potrebnom segmentu nazivaju „fuzzy matches“. Njih prevoditelj treba pregledati i izmijeniti po potrebi, no ipak su od pomoći jer segment ne treba u potpunosti prevoditi od početka. Dok prevoditelj prolazi kroz izvorni dokument, prijevodna memorija nudi odgovarajuće prijevode („matches“) kao potencijalne odgovarajuće prijevode. Prevoditelj može prihvatiti ili ručno podesiti predložene prijevode. Rečenice bez odgovarajućih prijevoda prevoditelj će prevesti od početka. Nakon potvrde prijevoda i ti će se prijevodi pohraniti u prijevodnu memoriju za kasniju, ponovnu uporabu.

Ono što je bitno napomenuti je da je prevoditelj ključan u tom procesu. On mora pregledavati i potvrditi da ponuđeni prijevod zaista odgovara kontekstu i značenju izvornog segmenta ili rečenice koja se prevodi.

Postavljanju prijevodne memorije od koristi potrebno je vrijeme i velika količina prevedenog teksta. No za samo građenje baze podataka nije potreban nikakav dodatni rad. Prijevodna memorija raste dok prevoditelj prevodi.

 

Razlike:

Prevoditeljski alati često imaju imena koja mogu zvučati slično osobi koja nije upoznata s prevođenjem.
Primjerice, prijevodna memorija nije terminološka baza. Terminološka baza je baza podataka koja sadrži popis višejezičnih termina koji se mogu pretraživati. Terminološka baza se često rabi zajedno s prijevodnim memorijama.

Prijevodna memorija također nije strojni prijevod (machine translation). Strojno prevođenje automatski prevodi dokument bez sudjelovanja prevoditelja. Ove vrste alata su brze i jednostavne za korištenje, no rezultat su im prijevodi loše kvalitete, zbog toga što računala ne mogu razumjeti suptilnosti jezika, kontekst i značenje teksta koji se prevodi. Po nekim procjenama, kvaliteta i preciznost takvih prijevoda obično je oko 50% – 70%, te se taj postotak čak može značajno smanjiti kad se radi o stručnijim prijevodima koji zahtijevaju posebno specijalizirano znanje o području. Također, strojni prijevodi mogu se rabiti samo za određeni broj podržanih jezika.

 

Prednosti prijevodnih memorija:

Prijevodne memorije potencijalno omogućavaju da se prijevodi obavljaju jeftinije, brže i s boljom kvalitetom.

S obzirom da se pohranjene segmente može rabiti u novim prijevodima, prevoditelj mora utrošiti manje vremena (s time i novca) za prijevod teksta. To koristi i prevoditelju i klijentima.

Za prijevode također treba i manje vremena. Prednost prijevodnih memorija osobito je očita u prijevodima na nekoliko dokumenata, u kojima treba zadržati dosljednost terminologije i fraza. Prevoditelj može značajno brže nadzirati prošle prijevode te ih lakše mijenjati, ako za to ima potrebe.